Kad smo tek odlučivali o gradnji kuće, prvo je bilo odlučiti se između stana i kuće jer svako od to dvoje ima svoje prednosti i nedostatke i sa sobom nosi određeni način života. A jasno je da isti stil života ne odgovara svima. Kako smo i muž i ja odrasli na selu, u kući, većoj ili manjoj, nekako smo navikli na taj komfor i ne možemo se zamisliti u malom stanu. Iako je stan možda lakše održavati i režije su manje, da smo se odlučili za stan ne bi imali puno toga što ćemo u kući imati.
Nama je primjerice bitna terasa i dvorište, koje ne mora biti veliko ali je lijepo kad imaš svoje mjesto vani na zraku za provesti slobodno vrijeme s obitelji. A i kad dođu dječica da imaju bar nešto prostora vani u prirodi za trčkaranje. Znam da kad si na stanu možeš do parkića primjerice, no to nije to, nama je ljepše biti svoj na svome. Imati neki svoj kutak, koliko god velik bio, ali da je naš i da u tom kutku možemo raditi što i kako želimo.
Osim toga, važna stavka je i privatnost koja se uvelike razlikuje kad uspoređujemo kuću i stan. Stanovi su većinom mali, čak i oni veći nisu nešto veliki, susjedi su odmah do i zvučna izolacija nije savršena. Sve se čuje, moraš paziti na glasnoću da ne ometaš ljude koji žive do tebe. Bila sam svega par puta na stanu, kad bih bila kod nekoga u posjetu i zaista se čuje svaki zvuk, kroz noć pogotovo. No nije problem samo to što se sve čuje, nego jednostavno mislim da nemaš dovoljnu privatnost kad si na stanu. Isto tako u stanu su sobe male. Znam, vjerojatno to nije pravilo i ako imaš novaca možeš kupiti ogroman stan gdje ćeš imati veći dio svega što imaš i u kući, no koliko čujem od poznanika koji kupuju stanove, djeca im ponekad ni nemaju svoje sobe ili ako imaju to su toliko male sobe da jedva išta stane u njih. Kako sam kao dijete imala svoju sobu, meni je to nekako normalno i čudno bi mi bilo da sam na stanu i nemam svoj kutak u koji se mogu maknuti kad nisam raspoložena za druženje. Pa sam mišljenja da će i mojoj djeci kad do toga dođe biti prednost imati vlastitu sobu i na taj način određenu dozu privatnosti. Znam da bi mene izluđivalo kad bih možda nešto morala napraviti za školu ili kasnije za fakultet a ne bih se imala kamo maknuti.
Razlika između kuće i stana je i u održavanju. Stan je zbog manje kvadrature puno lakše održavati, manje je poslova, nema ni okućnice no s druge strane potrebno je surađivati s ostalim stanarima u zgradi dok si u kući svoj na svome, radiš što i kad želiš. Istina da je kuće zahtijeva više vremena za održavanje no to je opet sve stvar odabira. Nekome tko voli puno putovati i izlaziti nije potrebna kuća jer ju ne bi ni stigao držati urednom i sve pod kontrolom a netko tko je možda mirniji kućni tip će se ugodnije osjećati u toplini svog doma.
Dakle, odluka između stana i kuće ovisi samo o osobnim stavovima, potrebama i afinitetima. Jasno je da i kuća i stan imaju nekih prednosti i nedostataka, pa je najbitnije od svega kakav stil života želimo i kakve su nam navike. Što se tiče komfora, prednost stana je što je sve blizu, shopping centri, parkovi, dućani, škole i slično. No kuću možeš još više prilagoditi svojim željama, posložiti sve tako da imaš svoj mir i privatnost o kojoj sam već pričala. Oni koji se odluče za stan zasigurno puno vremena provode izvan svog doma i bave se aktivnim životom no oni koji biraju kuće vole suprotan način života i iako i izlaze i vole proputovati ipak vole provesti i vrijeme u svoja četiri zida te imati svoju dozu privatnosti. I zbog toga smo se i mi odlučili za kuću. Bitan nam je i mir i naša privatnost, bitno nam je biti svoji na svome. Imati svoju terasu i malo dvorište za slobodno vrijeme, druženje i roštiljanje, nekakvo spremište, dječje sobe, dnevni boravak koji ne mora biti preveliki, kuhinju s dosta radnih ploha, ostavu uz kuhinju, blagovaonu, kupaonu, zaseban wc, vešeraj i slično. A to sve definitivno ne možemo da smo odabrali stan. Tako da je za nas odluka bila vrlo jednostavna, oduvijek smo znali da želimo kućicu za nas i našu obitelj.
Nema komentara